literature

Put do kuce - A trip home

Deviation Actions

Stojke13's avatar
By
Published:
468 Views

Literature Text

Jedne neci, u sitne, sitne sate, u sred nedodjije,  primecena je osoba.
Bio je to mladi ratnik. Vracao se kuci sa bojista „Mitraljeta“. Dve posekotine formirale su veliko iks na njegovim grudima. Osecao se tako dobro, a u istom trenutku tako lose. Bio je tako umoran, a opet spreman i zeljan akcije. Noc je bila sveza, tako lepa za razmisljanje. Hiljadu misli mu se motalo po glavi.
„Pazi levo“, viknuo je.
„Cuvaj ledja“, dobacio mu je prijatelj. Sve je stizao. Pokrivao je i sebe, i verne prijatelje... Oni su mu bili sve. Godinama su zajedno. Imali su nesto zajednicko. Svaku mrvu hleba, svaku kap znoja, svaku bolnu suzu, svaki gutljaj alkohola.. Sve su delili. Nije bilo tajni, zavera, ljubomore... I zato su bili poznati. Ceniti druge vise nego sto cenis sebe, to je izazov. Postojao je kodeks koji nikad nije napisan, nikad izrecen, a opet su ga svi znali, i svi postovali.
„Dosta je bilo odbrane“, cuo se glas, „krecite u napad!“ Bio je to Milenkovic, prvi medju jednakima.
„Ali...“, rece ratnik.
„Nikad neces nauciti“, prekinu ga, „Eh, propalitelu... Sklanjaj se, mali, da ti pravi majstor pokaze kako se to radi!“, rece on, lupi samar mladom ratniku i krenu...
Bio je nasiroko poznat kao najiskusniji, a verovatno i najjaci... Ovom ratniku je bio idol. Sve do sada... Nije ga bilo briga za sve prozivke na njegov racun, i za sve neumesne sale, ali... Ali... Nije bio propalitet. Ne, ne sad, ne ikad. Nikada nece dozvoliti nekome da ga nazove tako. Okrenu se nazad ka bojistu.
Milenkovic je bio okruzen cetvoricom... Vesto su mu napravili zamku. Noga se sama pomeri. Trenutak je trajao vecnost. Cuo se tup zvuk.
„Heh, kakva je to osoba, koji je to autoritet, kada mora da ga spasava propalitet?“, rece ratnik, dok je vec uveliko trcao sa onesposobljenim Milenkovicem „na krkaci“. On se lagano okrenu, i preko ramena vidi onu cetvoricu koji su mu napravili zamku. Nisu se pomerali...
„Kako si to uradio?“, upita ratnika.
„Mala tajna nas propaliteta“, rece uz kiseli osmeh.
Spusti ga na obliznju klupu. „E, sad ti gledaj kako ja radim pos’o.“
„Ali, ako ne napadas...“
„Ne brini“, rece, i osmehnu se.
Milenkovic je video tu odlucnost, tu zelju i volju da dokaze... „Ti nisi propalitet!“, viknu.
„Znam... Uvek sam znao. Ali ti nisi, i zato cu ti sad to dokazati...“, rece mu ratnik.
Blago se osmehnu. Vece je i dalje bilo prelepo, kao stvoreno za ponovno prozivljavanjeskorasnjih dogadjaja. Hodao je lagano... Nije mu se zurilo... Uzivao je u putu...
Krenuo je. U ocima suze patnje, u misicima snaga volje, u srcu bol, u dusi sva ocajnicka zelja za dokazivanjem.
Ubrzo je zapao za oko svima. „Zaustavite ga“, vikali su, „ne dajte mu da prodje!“
„Ne... Ovoga puta ne...“ prosaputa ratnik. Niko mu nije moga nista. Pazmrdao se... trcao je brze od svih, skakao dalje i vise...
„Mitraljeta“ je uskoro pala... Oseti udarac po ledjima... nije mogao da veruje da ga je neko izdao sad, na samom kraju.
„Bravo!“, cu glas iza sebe. Iza njega nije stajao niko drugi, do Milenkovic... Tapsao ga je po ledjima... Nikad nije cuo tu rec od njega.“Budi ponosan na sebe. Danas smo pobedili zbog tebe.“
Sad je vec bio u svojoj ulici. Ispred kuce ga je, kao i uvek, cekala zabrinuta majka. Prodje pored nje, bez reci, uz blagi osmeh. Soba mu je bila neuredna, kao i uvek... I dalje iz glave nije mogao da izbaci dogadjaje sa pobedjene utakmice.
Srucio je sve sa stola na pod, uzeo papir i olovku, i poceo da pise „Put do kuce“.
Ovo sam napisao pre vise od 5 godina, ali ga nikad nisam okacio.

Za one koji ne znaju, Mitraljeta je osnovna skola u naselju Batajnica :)

Komentari i kritike su pozeljni i dobrodosli. Uzivajte!

English version coming soon, if I bother to do it
© 2014 - 2024 Stojke13
Comments3
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
stalker034's avatar